Znanstvenici ističu kako su mentalni problemi češći uzrok obolijevanja i preranog umiranja nego tjelesne bolesti, te procjenjuju da će depresija kroz idućih deset godina biti drugi, a do 2030. godine prvi vodeći uzrok globalnog opterećenja bolestima. Sve navedeno ukazuje na potrebu za ulaganjem u mentalno zdravlje: rano otkrivanje i liječenje te rehabilitaciju i unapređenje mentalnog a time i općeg zdravlja, čime se doprinosi dobrobiti i ekonomskoj koristi pojedinca i društva.
Koža je najveći organ u ljudskom tijelu. „Stres povećava razinu hormona kortizola u krvi koji pospješuje upalna stanja kože, što uključuje i akne.” Reakcija organizma ovisi o imunitetu i genetskom naslijeđu. A imunitet isto ovisi o psihološkim mehanizmima koje imamo unutar svoje ličnosti. Šta učiniti kod problema s kožom izazvanom psihom: Međutim, osim kozmetičkih mjera, još je važnije poduzeti mjere za ublažavanje stresa jer je jasno da postoji snažna veza između uma i kože te zato postoji i specijalistički studij koji se zove psihodermatologija“, objašnjava dr. Brown. Rađene su studije koje su pokazale da se psorijaza i ekcemi mogu ublažiti akupunkturom i masažom, ali mogu pomoći i sve druge metode koje ublažavaju stres kao što su: joga, meditacija, duboko disanje, bilo koji drugi oblik vježbanja i zaokruženo – briga za sebe. U prevodu mijenjati stil života u potpunosti . Zatvaranje u kuću zbog pitanja kakvo ti je to lice….. Postporođajna depresija i koža… Kako spriječiti da stres utiče na nas ako nismo svjesni da smo pod stresom i kako da se ne manifestuje na koži?
Kao i kod odraslih, depresija se može javiti i kod djece a i kod adolescenata. Depresija kaporemećaj u navedenom periodu, priznata je tek 1971.godine. Faktori koji utiču na pojavu depresije ožemo podijeliti u : Kriteriji koji se uzimaju u obzir za postavljanje dijagnoze, isti su kao i kod odraslih: Ovisno o razvojnoj dobi djeteta klinička slika depresije se manifestira na različite načine.Djeca najčešće prve simptome prijavljuju tako što se počinju da žale na razne somatske tegobe, kao što su bolovi u stomaku, povraćanje, glavobolja, mučnina, bolovi u mišićima, itd.Djeca predškolske dobi imaju tužan izraz lica, povlače se iz igre, pokazuju poteškoće u jelu, zaostajanje u rastu u odnosu na vršnjake, te promjene u ritmu spavanja. Često se žale na bolove u stomaku, glavobolje, imaju napade plača te izljeve bijesa. Također, mogu da se jave noćni strahovi i separacijska anskioznost (strah od odvajanja-najčešće majke ili oca), te noćno mokrenje.Mlađa školska djeca I preadolescenti djeluju tužno, socijalno se povlače, imaju problem s koncetracijom, znaju za sebe govoriti “glupa sam, ne vrijedim ništa i s.”, te imaju poteškoć s učenjem i samim tim znaju da postižu niže akademske uspijehe. Također, kao druga krajnost može da se javi agresivnost , razdražljivost, brze reakcije i na najmanju sitnicu, te ulaze u interpersonalne konflikte.Klinička slika depresije kod adolescenata je jako slična kliničkoj slici deoresije kod odraslih, međutim postoje i neke specifičnosti. Depresivni adolescent imaju češće burne emocionalne reakcije. Također, češće su prisutne tegobe sa snom, pa teže ulaze u san, često noćno buđenje ili prekomjerno spavanje. Apetit je isto tako zahvaćen promjenama pa se prejedaju ili gube apetit. Depresija kod adolescenata pogađa i polje smaopouzdanja, pa je ono nisko, prati ih osjećaj bezvrijednosti, beznadežnosti, na što se javljaju suicidalne ideje i česti pokušaji istih. Zbog svega toga, adolscenti znaju d a pribjegavaju konzumiranju psihoaktivnih supstanci, što ih dovodi u stanje ovisnosti i problema u ponašanju. Školske obaveze zapostavljaju,koncetracija je otežana, akademski uspijeh znatno loš.Liječenje depresije kod djece i mladih uključuje psihoterapijski rad kako s djetetom i adolescentom, tako i sa roditeljima. Najčešće korištena psihoterapija je kognitivno-bihevioralna psihoterapija i porodična terapija. Jako bitan fakor u liječenju su roditelji/staratelji zbog povratne informacije o stanju klijenta, ali isto tako i zbog jačanja porodičnih odnosa i boljem razumijevanju stanja u kojem se dijete/adolescent nalazi.U slučaju težeg oblika depresije primjenjuju se antidepresivi.Zbog svega gore navedenog, mijanjajmo stavove o mentalnom zdravlju. Uložimo više vremena u odgoj i u stvaranju što više poticajnih uslova za djecu i mlade, kako bi na taj način uradili prevenciju i zaštiti mentalno zdravlje naših najmlađih.
Depresija kod djece i mladih Read More »
Koncetracija je usmjerenost prema određenim podražajima. Može se poboljšati raznim vježbama i metodama. Ona je važna jer o njoj ovisi koje će podatke svatko od nas primiti. Kako je važna kod odraslog čovjeka tako i kod djece jer im koncentracija može pomoći u upoznavanju svijeta. Koncentracija se može razviti od najranije dobi djeteta, a s vremenom se može poboljšati kontrola koncentracije. Roditelji mogu puno učiniti na samom početku i djetetu već od malena pružiti priliku da uspije zadržati pažnju ili koncentraciju na onome što je važno i što bi mu kasnije moglo pomoći. Važno je razlikovati kada je izazov s pažnjom poremećaj ili normalno dječije ponašanje. ADD ili ADHD vrlo je česta skraćenica u rječniku roditelja, učitelja i pedijatara. Skraćenica označava poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje (Attention Deficit and Hyperactivity Disorder), a sam naziv objašnjava da se radi o medicinski definiranom stanju vezanom za poteškoće s koncentracijom i kontrolom ponašanja. Koncentracija, pažnja i poslušnost nisu u samoj prirodi ni jednog djeteta, već dolaze s odgojem i obrazovanjem. Upravo zbog toga, nije uvijek lako odrediti gdje počinje ADHD, a gdje se radi samo o zdravom, živahnom dječjem ponašanju koje zahtijeva malo više discipline. Iz tog razloga ne treba hrliti s dijagnozama, a pogotovo ne s liječenjem, već pažljivo promatrati ponašanje svog djeteta i uz savjete stručnjaka pronaći najbolji način za rješavanje problema s pažnjom i koncentracijom. Bilo da dijete ima ADHD ili ne, kod izraženih poteškoća s koncetracijom bitno je potražiti mišljenje pedijatra ili dječijeg psihologa. Najčešće metode koje se koriste, kao preporuke psihologa, su: Neke od vježbi, koje možete raditi s svojim predškolarcima a kako bi im pripremili koncetraciju za školske dane, su:
Kako poboljšati koncentraciju kod djece? Read More »
Na poziv Turskog ureda za kulturu i turizam sam od 12.12. do 14.12.2022. godine bila na posebnom putovanju „Gastro tura po Istanbulu“. Naravno da me poziv oduševio jer radi se o Istanbulu i hrani. Za mene predivan spoj. Svako ko dođe u Istanbul mislim da se zaljubi na prvi pogled.
Istanbul gastro tura Read More »
Pomaganje drugima je poželjno i ispunjavajuće, međutim ukoliko to pomaganje izgubi granicu pretvara se u samoodmaganje. Ukoliko nekome poklanjamo svoje vrijeme, novac, energiju, a zanemarujući svoje vlastite potrebe, onda zapravo ne znamo postaviti zdravu granicu u odnosu prema drugima (partneru, šefu, prijatelju/ici i sl.). Dosta često, krzo svoj rad, susrećem i gubitak zdravih granica u odnosu roditelj-dijete, međutim to je ipak tema za sebe. Kada s klijentima radim na postavljanju zdravih granica često im navodim primjer iz aviona „u slučaju pada aviona masku s kiseonikom prvo sebi stavljate na usnu šupljinu pa tek onda djetetu pored sebe“ ili „da bi spasili davljenika, morate biti dobri plivači“. Cilj postavljanja osobnih granica nije izolirati se od cijeloga svijeta i biti kula koju nitko ne može osvojiti niti dotaknuti. Cilj je da se s osobnim granicama osjećamo sigurno, zaštićeno i dobro, a bez osjećaja da nas drugi ljudi iskorištavaju, da manipuliraju s nama ili u krajnjim slučajevima da nas zlostavljaju na bilo koji način. Važno je da slušate vlastitu intuiciju kako bi znali da li je netko prešao vašu osobnu granicu. Taj “dobar osjećaj” je nepogrešiv. Ako osjećate nelagodu to su situacije i postupci gdje su vaše granice narušene. Zdrave granice su one koje postavljamo kako bismo bili mentalno i emocionalno stabilna osoba. One nam mogu pomoći da otkrijemo i definiramo tko smo te da snažnije prigrlimo vlastiti identitet. To su fizičke, mentalne i emocionalne barijere koje nas štite u situacijama kada drugi ljudi na bilo koji način ulaze u naš prostor, a nama to ne odgovara. Neki primjeri postavljanja osobnih granica: Postoji jako puno načina uspostave granica u odnosu kao i načina održavanja, međutim važno je znati da postavljanje granica počinje s početkom odnosa, a njihovo utvrđivanje ili redefiniranje nikada ne završava. Jednom kada postavite svoje granice, one će vam pomoći da otvorenije i s manje straha pristupate svom intimnom odnosu s partnerom, ali biti će vam lakše iste granice primijeniti u drugim odnosima. S druge strane, ne postavite li granice kako treba, moguće je da će vaš odnos u budućnosti patiti, u odnosu ćete gubiti sebe ili nametati sebe drugoj osobi, te iz samog odnosa nećete dobiti mnogo.
Postavljanje zdravih granica u odnosima s drugima Read More »
Kada sam prošle sedmice rekla da sam primijetila vezu hašimotovog tireoditisa i perfekcionizma, dobila sam jako puno poruka da su se žene prepoznale. Naše doba donijelo je mnogo izazova a potreba za perfekcionizmom je jedna od njih. Teško je dati jednu definiciju jer perfekcionizam obuhvata mnogo aspekata. Prije svega spada u opsesivno kompulzivno ponašanje, tjeranje sebe na postizanje „idealne“ slike o sebi. Često vuče nesigurnosti poput uvjerenja da se mora biti potpuno kompetentan, obrazovan, talentovan te uspješan u svim pogledima a poebno onim koje osoba smatra bitnim. Ukoliko se to ne postigne, osoba sebe smatra nedovoljnom vrijednom. Perfekcionizam može biti usmjeren prema sebi, prema drugima ali i propisan od strane društva kao norma života koju treba postići. Kakve veze ovo ima sa zdravljem posebno hormona? Perfekcionizam zahtijeva stalni rad na nekom cilju ili ideji jer nikad nije dovoljno dobra. Obično se radi jako puno sati i organizam iscrpljuje na sve moguće načine: od nespavanja do loše prehrane i stalnog stresa. Sve ovo dovodi do pojave upale u našem tijelu koja na početku samo tinja. Kako vrijeme prolazi kortizol kojeg generira stres, iscrpljuje imuni sistem. Prvo se „ruše“ krvna barijera, plućna te crijevna. Narušavanje crijevne barijere odnosno crijevne mikroflore dovodi do propusnih crijeva. Tako u našu krv dospijevaju i čestice glutena te drugih materija koje mogu izazvati molekularnu mimikriju. Molekularna mimikrija je pojava da naše tijelo „zamijeni“ molekule poput glutena i kazeina sa ćelijama štiitne žlijezde čime dolazi do stvaranja antitijela praktično „protiv sebe“. Propusnost crijeva može nastati i zbog različitih infekcija i prisustva mikroorganizama te uzimanja lijekova, ali ovdje govorimo o stresu. Šta možemo učiniti? Možemo prepoznati perfekcionizam i uz stručnu osobu pokušati riješiti problem. Psihoterapija će nas naučiti kako da se nosimo sa svojim uvjerenjima ali i stresom što je jako važno. Usvojiti tehnike opuštanja, relaksacije i kvalitetnog sna. Sa druge strane, pružiti svom tijelu najbolje iz hrane. Promijeniti pristup sebi i odvojiti vrijeme za nabavku hrane, pripremu, kao i vježbanje i boravak u prirodi. Dobra vijest je da možemo uraditi puno kada prihvatimo da imamo problem i da ga trebamo riješiti. Nismo sami, milioni ljudi danas imaju ove izazove a nadam se da vam ovaj profil barem pruža alate kako mijenjati svoju prehranu korak po korak.
Hašimoto i perfekcionizam Read More »
Veliki broj ljudi ne jede dovoljno proteina ili one koje jedu nisu bioraspoloživi. U proteinima iz hrane se nalazi oko 20 aminokiselina i sve su potrebne za sintezu tjelesnih proteina. Možemo reći da proteini ne samo da grade naše mišiće i organe, nego i enzime, antitijela, hormone (glukagon i inzulin) te imaju brojne druge funkcije. Za razliku od ugljikohidrata ili masti, proteini nemaju skladišni oblik u tijelu već se u mišićima i tjelesnim tkivima konstantno pregrađuju, odnosno sinteza i razgradnja proteina se povećava i smanjuje kao odgovor na fiziološku potrebu.
Jedi proteine u svakom obroku Read More »
Na koji način uslovi života, upotreba tehnologija i medija, socijalne norme i ishrana utiču na sve veću prevalencu anskioznih poremećaja za sada nije u potpunosti razjašnjeno. Ipak možemo reći da sve veći socijalni pritisci i težnja ka perfekcionizmu, koji postoji u društvu, svakako utiču na povećanu anksioznost. Također, istraživanja su pokazala da prezaštićen način odgoja, u kojem roditelji pokušavaju da djecu zaštite od bilo kakvih neprijatnosti, dok u isto vrijeme zaboravljaju da je njihova osnovna uloga da ih osposobe da samostalno žive u svijetu koji ih okružuje.
Anksioznost – bolest modernog doba Read More »
Ljudi često imaju predrasude kako osobe koje se zdravo hrane ne mogu oboljeti od neke bolesti. Kad sam se nakon PAPA testa, sredinom 2019. godine, suočila sa dijagnozom cervikalna intraepitelna neoplazija CIN1, i sama sam bila jako iznenađena. Zato želim da podijelim svoju priču sa vama i pokažem kako se može reagovati na vrijeme.
Moja priča o cervikalnoj intraepitelnoj neoplaziji CIN1 Read More »
