Postoji mnogo definicija funkcionalne hrane. Najjednostavnije rečeno funkcionalna hrana pored energetske funkcije, ima ulogu i u očuvanju zdravlja. To znači da sadrži sastojke hrane za koje se zna da pozitivno djeluju na zdravlje ljudi, smanjuje rizik od razvoja bolesti ili se čak može koristiti u toku liječenja kako bi se organizam brže oporavio. Ne mora imati uticaj na cijelu populaciju. Funkcionalna hrana treba da ima slijedeće osobine: Da se konzumira u svakodnevnoj prehrani, Da je konvencionalna a ne „egzotična“, Trebalo bi da ima prirodan sastav, bez hemijskih dodataka, Ukoliko se dodaju određene komponente, one treba da su samo dopuna prirodno prisutnim količinama, Da bi opravdala naziv treba da ima pozitivan utjecaj na fiziološke funkcije te da može smanjiti rizik od razvoja bolesti, Zdravstvene tvrdnje koje se pripisuju ovim namirnicama treba da budu potvrđene i utemeljene. Šta je to u funkcionalnoj hrani što je čini posebnom? Postoji cijeli spektar različitih hemijskih jedinjenja koja imaju određena djelovanja na zdravlje ljudi ili pojedine fiziološke funkcije. Ova jedinjenja se svakim danom sve više istražuju i po svom djelovanju nisu lijekovi ali se ponekad mogu izdvojiti i koristiti kao lijek. Slična situacija je i sa biljnim preparatima. Upravo zato se ova jedinjenja često nazivaju jednim imenom nutraceutici.  Prema porijeklu nutraceutici mogu biti biljni, životinjski i mikrobiološki. Biljnog porijekla su: svi biljni pigmenti, betaglukan, biljne kiseline, MUFA (mononezasićene masne kiseline) itd. U životinjskom svijetu zanimljivi su: polinezasićene masne kiseline, sfingolipidi, kolin, lecitin, kalcij, koenzim Q10, selen, cink, kreatin itd.  Od mikroorganizama najviše se govori o: kvascu (Saccharomyces boulardii) i bakterijama probioticima (Bifidobacterium bifidum, Lactobacillus acidophilus, Streptococcus slvarius itd.). Ova podjela nije čvrsta jer se mnogo njih može naći istovremeno u više grupa.  Zato je bolja podjela prema djelovanju na organizam.  Tako razlikujemo antioksidanse, imunomodulatore, antipiretike, tvari protiv dislipidemije itd. Svakim danom rastu primjene i proširuju se grupe djelovanja.   Najveća skupina funkcionalne hrane je nemodificirana i neprerađena hrana: voće, povrće i začinsko bilje. Mnoge vrste voća i povrća sadrže pigmente i fitohemikalije za koje se zna da povoljno utječu na zdravlje. Slična situacija je i sa začinskim biljkama. Ovdje je bitna količina i učestalost konzumiranja ovih namirnica. Sve bi ih trebalo jesti svaki dan i to više puta. Začine uvrstiti u normalno kuhanje i navikavati djecu od malena da je to sastavni dio hrane.   Postoje još obogaćeni, izmijenjeni i poboljšani proizvodi o kojima ću pisati uskoro.   Na našem tržištu se nalazi mnogo namirnica koje spadaju u funkcionalnu hranu. Bitno je prepoznati takve namirnice i voditi računa o njihovom kombiniranju.  Ovo se često zaboravi pa se desi da u isto vrijeme osoba uzima dvije funkcionalne namirnice koje međusobno poništavaju jedna drugoj djelovanje.  Treba biti oprezan i sa namirnicama koje su „zdrave za sve“. Niko od nas nije isti i gotovo svako ima neku svoju osobenost ako ne bolest. Savjet koji se dobije od prve komšinice da je njoj pomoglo, ne mora biti dobro za Vas. Funkcionalna hrana ne liječi ali može pomoći da se spriječi bolest i da se organizam brže oporavi nakon bolesti. Prilikom uzimanja određenih namirnica, ako se već koriste lijekovi, treba biti oprezan i obavezno porazgovarati sa stručnim osobama. Pri tome uvijek treba imati na umu da je ovo relativno nova oblast i da se i liječnici kratko vrijeme bave njome.