Kao i kod odraslih, depresija se može javiti i kod djece a i kod adolescenata. Depresija kaporemećaj u navedenom periodu, priznata je tek 1971.godine.
Faktori koji utiču na pojavu depresije ožemo podijeliti u :
- Biološki (genetsko naslijeđe, ticaj pubertetskih hormona, karakteristika ličnosti)
- Okolinski faktori (stresni životni događaji, gubici, zanemarivanje, zlostavljanje
Kriteriji koji se uzimaju u obzir za postavljanje dijagnoze, isti su kao i kod odraslih:
- sniženo, depresivno raspoloženje
- smanjen interes i uživanje u ranijim ugodnim aktivnostima
- promjena u tjelesnoj težini i apetitu (gubitak ili porast)
- nesanica ili prekomjerno spavanje
- umor ili gubitak energije
- psihomotorna ubrzanost ili usporenost
- smanjena sposobnost koncentracije, razmišljanja
- osjećaj bezvrijednosti ili krivnje te povratne misli o suicidu, suicidalni plan ili suicidalni pokušaj
Ovisno o razvojnoj dobi djeteta klinička slika depresije se manifestira na različite načine.
Djeca najčešće prve simptome prijavljuju tako što se počinju da žale na razne somatske tegobe, kao što su bolovi u stomaku, povraćanje, glavobolja, mučnina, bolovi u mišićima, itd.
Djeca predškolske dobi imaju tužan izraz lica, povlače se iz igre, pokazuju poteškoće u jelu, zaostajanje u rastu u odnosu na vršnjake, te promjene u ritmu spavanja. Često se žale na bolove u stomaku, glavobolje, imaju napade plača te izljeve bijesa. Također, mogu da se jave noćni strahovi i separacijska anskioznost (strah od odvajanja-najčešće majke ili oca), te noćno mokrenje.
Mlađa školska djeca I preadolescenti djeluju tužno, socijalno se povlače, imaju problem s koncetracijom, znaju za sebe govoriti “glupa sam, ne vrijedim ništa i s.”, te imaju poteškoć s učenjem i samim tim znaju da postižu niže akademske uspijehe. Također, kao druga krajnost može da se javi agresivnost , razdražljivost, brze reakcije i na najmanju sitnicu, te ulaze u interpersonalne konflikte.
Klinička slika depresije kod adolescenata je jako slična kliničkoj slici deoresije kod odraslih, međutim postoje i neke specifičnosti. Depresivni adolescent imaju češće burne emocionalne reakcije. Također, češće su prisutne tegobe sa snom, pa teže ulaze u san, često noćno buđenje ili prekomjerno spavanje. Apetit je isto tako zahvaćen promjenama pa se prejedaju ili gube apetit.
Depresija kod adolescenata pogađa i polje smaopouzdanja, pa je ono nisko, prati ih osjećaj bezvrijednosti, beznadežnosti, na što se javljaju suicidalne ideje i česti pokušaji istih. Zbog svega toga, adolscenti znaju d a pribjegavaju konzumiranju psihoaktivnih supstanci, što ih dovodi u stanje ovisnosti i problema u ponašanju. Školske obaveze zapostavljaju,
koncetracija je otežana, akademski uspijeh znatno loš.
Liječenje depresije kod djece i mladih uključuje psihoterapijski rad kako s djetetom i adolescentom, tako i sa roditeljima. Najčešće korištena psihoterapija je kognitivno-bihevioralna psihoterapija i porodična terapija. Jako bitan fakor u liječenju su roditelji/staratelji zbog povratne informacije o stanju klijenta, ali isto tako i zbog jačanja porodičnih odnosa i boljem razumijevanju stanja u kojem se dijete/adolescent nalazi.
U slučaju težeg oblika depresije primjenjuju se antidepresivi.
Zbog svega gore navedenog, mijanjajmo stavove o mentalnom zdravlju. Uložimo više vremena u odgoj i u stvaranju što više poticajnih uslova za djecu i mlade, kako bi na taj način uradili prevenciju i zaštiti mentalno zdravlje naših najmlađih.
