Znate li one dane kad nestane motivacija. Osjećamo kad da se sakrije negdje duboko i navuče pokrivač preko glave. I onda ostane osjećaj tuposti i traženja smisla. E takve dane imaju svi.
Posebno me iznenadi kad čujem priče jako uspješnih ljudi kojima nestane motivacija da rade posao koji vole. Ja volim da pitam i slušam ljude kada govore. Mislim da nam danas mnogo nedostaje tog slušanja. Svi imaju nešto da kažu a niko da sasluša. Zato je ponekad dobro zaustaviti svoje pričanje i jednostavno slušati ljude. Gledati izraze lica dok pričaju i pokrete koje prave. Jer naposljetku, pred nama je drugo ljudsko biće sa istim strahovima i željama koje i sami prepoznate u svojim očima kada se pogledate u ogledalo.
I svi imaju manje dobre dane.
Svima ponekad nestane snage, volje i želje. Šta onda rade ovi koje smatramo uspješnim? Traže svoju motivaciju. Krenu od jednog do drugog ćoška svoje duše i zaviruju u svaku ladicu i svaku pregradu. Otkrivaju pokrivače i uporno traže. Svako ima drugačiji način ali je bitno da ne odustaju. Ponekad se motivacija sakrije u dobrom komadu sna. Nekad joj se gleda film a ponekad motivaciju treba pronaći u prirodi. Ono što je zajedničko svim ljudima za koje smatramo da su uspjeli i da su sretni, jeste da svoju motivaciju traže sami. Ne očekuju da im je neko pokloni ili proda. Ne stavljaju svoju sreću u tuđe odluke, postupke, emocije.
Sami su tragači i pronalazači svoje motivacije za sretan i ispunjen život.
Sreća pa je takvih ljudi sve više. Posebno mladih. To me jako raduje jer onog trena kada prihvatimo da smo sami sebi sve, onda se pomak i dešava u životu. Naposljetku, svijet je uvijek isti bio i ostaće. Mijenja se samo naš pogled na ono što nam se dešava. Znaš da si napredovao onda kada na iste stvari, pa i na loše, gledaš kao na samo još jednu prepreku i pustiš da ti i prepreka postane motivacija.
A šta kada jednostavno nikako da pronađeš tu malu iskru motvacije?
Jednostavno čekaj, popusti, otpusti stisak i moranje. Prestani da ravnaš sebe prema očekivanjima drugih. Ne kopiraj tuđu motivaciju jer tebe čeka samo tvoja. Gdje god da se sakrila, možda je ne vidiš samo zato što uporno gledaš na pogrešnu stranu. I onda kada odustaneš, ona iskoči pred tebe u svom šarenilu i radosti. Pokaže ti se u stihu pjesme, rečenici filma, izlogu prodavnice, odlomku razgovora koji čuješ u prolazu, slici na društvenim mrežama….
I prepoznaš je odmah tako što osjetiš radost i ushićenje što je tu.
Onog trena kad se saživite sa svojom motivacijom, dolazi zahvalnost za sve što ste prošli dok ste se tražili ma kako dalek put prešli. Ušuškate se u tu svoju zahvalnost kao pod pernati jorgan i znate da će motivacija možda opet na trenutak otići, ali sad već znate da je možete tražiti svuda i da u isto vrijeme ona traži nas.
