Globalizacija nije donijela samo razvoj tehnologije i dostupnost različitih predmeta širom svijeta, nego je obogatila i naše trpeze. Tako su nam sada dostupne razne vrste egzotičnog voća i povrća. Osim što ih možemo naći u trgovinama, mnoge vrste su se već udomaćile pa ih uzgajamo na ovim prostorima. Svako malo se pojavi neka nova „čudotvorna“ biljka koja je „dobra za sve“. Prije nekolikom godina bila je to aronija. Danas već svako zna za goji bobice. Međutim, šta je zajedničko svim tim vrstama? Zbog njihovog sastava, bogatog vitaminima i mineralima, kao i biološki aktivnim supstancama, smatraju se superhranom. Ipak ovaj izraz superhrana danas se uzima olako i mnogo čemu pripisuje. Da bi nešto zaista moglo biti blagotvorno na naše zdravlje mora proći mnogo testiranja i različitih studija. Tek tada se za neku namirnicu može reći da je superhrana ili pak da pozitivno utiče na zdravlje ljudi.
Vrlo često se kao mjera kakvoće superhrane uzima ORAC vrijednost (Oxigen Radical Absorbance Capacity ili kapacitet apsorbance kisikovih raidkala). U prevodu, što je ORAC vrijednost veća, hrana ima veću sposobnost eliminacije slobodnih radikala. Mnogobrojno, domaće voće i povrće ima visoku ORAC vrijednost. Prije svega to su suhe šljive, suho grožđe, borovnice, bijeli luk, maline, špinat itd. Sve to govori u prilog činjenici da hrana bogata fitohemikalijama ne mora biti egzotična i skupa. Možemo je naći i ovdje oko nas. Prednost je niža cijena i dostupnost, kao i to da su svježe namirnice, koje nisu dugo putovale do nas. Ovo ne znači da sam protiv uzgoja aronije, goji bobica i sličnog voća. Naprotiv, podržavam razvoj poljoprivrede, ali ne treba da zanemarimo naše domaće vrste voća i povrća koje su isto tako bogatog nutritivnog sastava.
U prehrani je potrebno naći mjeru, bez obzira da li govorimo o količini ili vrsti hrane. Kada su u pitanju egzotične vrste, unositi ih postepeno, biti oprezan posebno sa djecom, ne uzimati prevelike količine jer naše tijelo ne može rasorbovati sve. Višak materija se jednostavno izbaci iz organizma putem urina, jer su uglavnom topive u vodi. Uzimanje ovakvih namirnica ne smije biti zamjena za liječenje i uravnoteženu prehranu. Pri tome je potrebno paziti da u prehrani ne smije biti kompenzacije tipa, ako danas jedem pomfrit, sutra ću cijeli dan uzimati goji bobice da to „popravim“. Bitno je slušati svoj organizam i prehranu prilagođavati svojim potrebama. Univerzalne preporuke su korisne samo ako ih prilagodimo sebi. Naravno, ne treba bježati od domaćih namirnica, jer ipak su nama najlakše prihvatljive i probavljive. A zašto volimo egzotičnu hranu? Mislim da se radi o potrebi da unesemo nešto novo u svoj život. Novi ukus, novi miris, a još vjerujemo da je sve to dobro za naše zdravlje. U ovoj svakodnevnici, to je malo osvježenje i treba s vremena na vrijeme probati. Sa druge strane, možemo naše „obične“ namirnice spremiti na drugačiji način, upotrijebiti začine i na taj način doživjeti novi okus. Šta god da odaberemo, bitno je da služi očuvanju zdravlja i ugodnijem i sretnijem životu.
Budite mi zdravi i veseli.
