Buđenje prirode u proljeće je zaista čudesno. Stidljivo se pojavljuje prvo zelenilo i prvi cvjetovi. Na obroncima šuma iz lukovice, izrastu zeleni listovi a nakon listova uspravna i do 25 cm dugačka cvjetna stabljika. Cijela biljka ima miris na češnjak (bijeli luk), posebno ako se protrlja ili zgnječi. Upravo zbog toga se i naziva medvjeđi luk a u nekim krajevima srijemuš. Pripada porodici Liliaceae – ljiljani.
Srijemuš sadrži sumporne spojeve iz grupe alicina, kojima se pripisuje ljekovito djelovanje. Osim alicilina koji ima antibiotsko djelovanje, srijemuš sadrži eterično ulje s alisulfidima – slično kao i u češnjaku, biološke katalizatore i do 15 % polisaharida. Mladi listovi sadrže 20-50 mg% vitamina C i malo karotina (7 mg%). Često mu se daje prednost u odnosu na češnjak jer raste u prirodi bez umjetnih gnojiva i na čistom tlu. Ipak, dostupan je samo u proljeće a ubran može stojati u frižideru nekih 7 do 10 dana.
Srijemuš ima mnogo ljekovitih svojstava. Prije svega utiče na snižavanje krvnog pritiska, smiruje kašalj, jača srce, smiruje upalu sluznice želuca, otklanja nadutost, potiče rad bubrega, pozitivno djeluju na kožu itd. U našim krajevima koristi se kao salata ili varivo a u narodnoj medicini se pripravljaju različiti preparati. Obično se radi o tinkturama na bazi domaćih rakija u koje se potapaju lukovice ili listovi ove biljke.
Ipak, najbolje je iskoristiti ovu biljku u svježem stanju i kao takvu uvrstiti u svoj jelovnik. Predlažem nekoliko ideja, a uz malo mašte receptima nema granica. Može se dodati u krompir salatu, sirnicu, mafine itd. Oni koji žele sačuvati ovu biljku za kasnije, mogu je osušiti ali ona tada gubi na svojoj aromi i sastavu.
Namaz sa srijemušom: Pomiješati mladi sir sa kajmakom i dodati nasjeckani srijemuš. Posoliti po želji.
Salata: Pomiješati u jednakim omjerima srijemuš, zelenu salatu i listove maslačka. Zakiseliti sokom od limuna, dodati maslinovo ulje, posoliti i po želji dodati nasjeckane faferone. Pustiti da odstoji nekih 10 minuta.
