Kurkuma se tradicionalno koristi u prehrani istočnjačkih naroda, prije svega u Aziji. Vrlo često tamo je popularna ne samo kao začin nego i kao narodni lijek za mnoge bolesti. Sve to zainteresiralo je nauku da istraži ovu popularnu namirnicu i potvrdi njeno biološki aktivno djelovanje.
Kurkuma je rizozomska, zeljasta, višegodišnja biljka, porijeklom iz Južne Azije. Korijen se suši i melje i tako dobija narandžasti prah. Najveći dio mase čine ugljikohidrati (oko 70 %), zatim proteini (oko 8 %), masti (5-10 %), vlakna, minerali, esencijalna ulja i smole. Sadrži mnogo vitamina i minerala koji su neophodni za ljudski organizam. Međutim, glavni aktivni sastojak je kurkumin kojeg ima 3-5 %, u zavisnosti od podneblja u kojem se uzgaja biljka. Kurkumin ima karakterističnu strukturu, kojom se objašnjava njegova velika biološka aktivnost. Prije svega, djeluje protivupalno, antioksidativno, povoljno utiče na kardiovaskularni sistem, probavni trakt, te ima antibakterijsko djelovanje. U narodnoj medicini, često se daje kao lijek za čišćenje nametnika u crijevima. Takođe, poznato je i njegovo pozitivno djelovanje na zdravlje jetre, pa se danas veoma često preporučuje upravo kod oporavka jetre od lijekova, te tzv. masne jetre. Kurkumin je predmet brojnih istraživanja, tako da se svaki dan dolazi do novih saznanja o njegovom pozitivnom učinku na zdravlje ljudi.
Kurkumin se upotrebljava prije svega kao začin, jer daje posebnu aromu i boji hrani. Dobro se kombinira sa različitim namirnicama, a širenjem istočnjačke kuhinje, postao je uobičajen sastojak širom svijeta. Kod nas se može naći u prodavnicama kao začin, obično pakovan u staklene bočice kako bi se očuvala njegova trajnost. Najviše se upotrebljava kod pripreme mesa , riže i povrća, ali se može dodavati i poslasticama, jer pomaže razvijanje drugih aroma. Kako god da odlučite koristiti ovaj začin, neophodno je znati da nema štetnog djelovanja i da je samo potrebno malo vremena da se prilagodimo njegovom posebnom ukusu i mirisu.
