Nigdje na svijetu nema toliko stručnjaka iz neke oblasti kao na ovom našem brdovitom ali prelijepom Balkanu. Uvijek mi je to bilo fascinantno kako se upuštamo da pričamo o stvarima koje znamo samo površno, ali smo uvjereni da je naše mišljenje ispravno. I sama sam bila takva. Vremenom, kako sam počela da više ulažem u sebe i svoje znanje a nakon oficijelno završenog fakulteta, shvatila sam koliko griješim i koliko ustvari malo znam. Dugo sam tražila šta je to što mene inspirira da radim i onda kad sam gotovo odustala, kako to i obično biva, nutricionizam je našao mene. Tih godina niko nije ni znao šta je to, ali zahvaljujući internetu uskoro se saznalo za novo zanimanje. Tada još uvijek na ovim prostorima nije bilo zvaničnog dodiplomskog studija, nego je formiran prvi postdiplomski. Krenula je i moja edukacija, magistarski, pa doktorat iz ove oblasti. Godine i godine svakodnevnog izučavanja sastojaka hrane, djelovanja, istraživanja, pisanja i opet mogu reći da sam na početku. I dalje kad nisam sigurna da mogu dati ispavan i logičan odgovor, potrudim se da prvo pročitam nešto o postavljenom pitanju, pa tek onda pričam. Svjesna sam da moje riječi imaju težinu i da mogu navesti nekoga na razmišljanje. U isto vrijeme, imam odgovornost prema sebi i svojoj tituli. Svaka pogrešna interpretacija može uništiti godine rada i truda koje sam uložila u svoju strast. Strast prema znanju i prehrani.
Zato se ovih dana s pravom pitam, kako je moguće da odjednom ima toliko „nutricionista“ na sve strane? U svim medijima pišu, pričaju. Prilikom gostovanja na televiziji obuku bijeli mantil kako bi i izgledom dali „težinu“ svojim riječima. Teško mi je slušati ono što nude ljudima, kao nekom ko je zaista iz ove struke. Ponekad se stidim onoga što čujem. Stidim se potrebe tih ljudi da iskorištavaju ljudsko povjerenje i prodaju instant rješenja koja ne postoje u ovoj oblasti. Pokušavam i da razumijem publiku kojoj se obraćaju. To su moji sugrađani, divni ljudi koji trebaju savjet i rješenje nekog svog problema. Radeći sa ljudima shvatila sam da je svaki problem u prehrani samo površina, pa makar se radilo i o samo nekoliko kilograma viška. Suočavanje sa dubinom sebe, prihvatanjem činjenice da nam treba promjena, dolazi i do promjene prehrane i svega što to nisi sa sobom. Kad ljudi vole sebe, paze šta jedu i šta unose u svoj organizam. Često ovo zaboravimo, vodeći se krilaticom koja nije tačna: nemamo vremena. A imamo. Vremena imamo koliko god nam treba, samo ga ne znamo pravilno rasporediti. I upravo ovaj vakum u koji zapadnemo, plodno je tlo za sve vrste „stručnjaka“ pa i „nutricioniste“. Dajte nam rješenje preko noći, zapakujte nam ga u čarobni prašak, tabletu ili čaj. Dajte nam svega izvana, samo da ne moramo sami zaroniti u dubinu svoje duše i pronaći rješenje u sebi. Oslušnuti svoje tijelo iznutra i shvatiti šta nam to smeta a šta nam odgovara. Lakše se saživjeti sa tuđom dušom nego sa svojom. Čak sebe i ubijedimo da je ispravnije popiti ili pojesti čarobni prah za doručak nego jesti hranu. Moram napomenuti da nigdje nisam naišla na istraživanje da se ljudi trebaju hraniti prahom ili tabletama osim kada su u pitanju astronauti. Posebna tema je još i unificiranost prehrane koja se nameće a i laik može zaključiti da niko od nas nije isti. Osnovni princip prehrane jeste indivudalizam i prilagođavanje preporuka koje su naučno dokazane, prema pojedincu i njegovim potrebama.
I dokle više tako? Kada ćemo preuzeti odgovornost za ono što gledamo, slušamo i čitamo? Kada ćemo prestati biti konzumenti i početi razmišljati sami? U kojem momentu ćemo skrenuti hipnotisani pogled sa ekrana i zapitati se ko su ti ljudi? Ko im je dao diplomu ili gdje su se educirali? Koja naučna institucija stoji iza njih? Da li igdje na svijetu mogu prodavati svoje „čarobne“ prahove i tablete, osim ovdje, na ovom našem divnom Balkanu?
Kako uvijek držim fokus na pozivinim stvarima, znam da mora doći kraj i ovom stanju. Ljudi će shvatiti da je jedino znanje istinski vrijedno. Ono znanje koje dolazi iz pravih pobuda i namjera a instant rješenja koja su inspirisana samo pukom zaradom, moraju nestati iz naših života. Ljudsko zdravlje i život nemaju cijenu. Odgovorni smo svi. I vi, moja draga publiko i ja sa vama. Zavirimo u svoju dušu i srce i vratimo se istinskim vrijednostima, bar kada je prehrana u pitanju. To je osnova zdravlja, fizičkog i mentalnog. Poklonimo sebi najljepši mogući dar: zdravlje na tanjiru.
