Hipotireoza i prehrana

Poremećaji u radu štitne žlijezde su sve češći. Jedan od najviše prisutnih je hipotireoiza odnosno usporen rad štitnjače i sinteze hormona. Razlog pojave hipotireoze je različit. Hipotireoza se javlja i kao posljedica antitiroidnih lijekova, endemskog nedostatka joda, oštećenja štitnjače, hipotalamusa ili hipofize, liječenja radioaktivnim jodom i sl. Ipak, danas je sve češće razlog autoimuna bolesti – Hashimotov sindrom, gdje tijelo stvara antitijela koja uništavaju vlastite ćelije štitnjače. Hashimotov sindrom (ili tireoditis) je hronično upalno stanje koje ima genetsku predispoziciju ali se razvija pod utjecajima faktora sredine. U odnosu na prevalencu, najviše se javlja primarna hipotireoza koja je posljedica nedovoljnog lučenja hormona štitne žlijezde. Sekundarna hipotireoza je posljedica poremećaja hipotalamusa i hipofize. Zbog svega nabrojanog jako važno je postaviti pravovremenu dijagnozu jer se procjenjuje da oko 10% stanovništva nikada ne otkrije da ima poremećaj rada štitne žlijezde.

Klinički parametri

Bolest se prepoznaje po smanjenoj koncentraciji T4 i povišene koncentracije TSH-a hormona štitne žlijezde. Koncentracija T3 ne mora biti obavezno niža i do značajnog poremećaja koncentracije dolazi tek u težim oblicima bolesti. Subklinička hipotireoza prepoznaje se kroz blago do umjereno povišene vrijednosti TSH dok su vrijednosti FT4 normalne.

Simptomi hipotireoze su: gojaznost, zaboravnost, depresija, teškoće sa menstrualnim ciklusom kod žena, suha i slaba kosa, promjene raspoloženja, promjene glasa, suha koža i zatvor (konstipacija).

Šta su „okidači“ pojave hipotireoze?

Okidači za pojavu hipotireoze mogu biti različiti. Neki od najčešći su:

1. Stres (adrenalni i oksidacijski),
2. Starenje,
3. Menopauza,
4. Trudnoća i
5. Faktori sredine (nedostatak joda u hrani, infekcije, određeni lijekovi, pušenje, stres okoline itd.)

Šta je sve posljedica hipotireoze?

Štitna žlijezda luči hormone koji posredno djeluju na mnogo organa i funkcija: kardiovaskularni sistem, disajni, probavni, endokrini, nervni i mišićni. Zbog toga je sam pristup terapiji kompleksan.

Za hipotireozu karakteristično je stanje smanjenog udarnog volumena i frekvencije srca, smanjenje minutnog volumena i protoka krvi. Smanjuje se masa eritrocita kao i nivo željeza, vitamina B12 i folata.

Usporava se probava, česte su mučnine i povraćanje, kao i zatvor (opstipacija) ali i oticanje i nakupljanje vode. Hipotireoza se posebno odražava na nervni sistem umorom, nervozom, nedostatkom pažnje, lošim spavanjem kao i pojavom anksioznosti. Vrlo često pojavljuje se ukočenost zglobova, slabost, mišićna kontrakcija i opuštanje su zakašnjeli pa je osoba usporena. Posljedično smanjuje se lučenje svih drugih hormona, pa i polnih. Kod žena se može javiti izostanak menstruacije ili pak jako obilne menstruacije a kod muškaraca impotencija.

Komplikacije koje prate hipotireozu

Vrlo često dešava se dislipidemija, odnosno povećanje koncentracije LDL, HDL i triglicerida. Ponekad se povećava samo LDL, a ostale vrijednosti ostaju normalne. Zato je kod nutritivne intervencije potrebno uzeti u obzir sve laboratorijske vrijednosti.

Diabetes mellitus vrlo često je povezan sa poremećajima štitne žlijezde jer se radi o endokrinim bolestima koje utiču na metabolizam ugljikohidrata. Dosadašnja istraživanja su pokazala učestaliju prisutnost bolesti štitnjače u osoba koje boluju od dijabetesa tipa 1 nego u onih s dijabetesom tipa 2. Istraživanja na ovu temu su jako oprečna. Razlog tome je međusobno djelovanje svih hormona i tzv. regulacija povratnom spregom gdje u biohemijskim ciklusima jedan hormon utiče na drugi i obratno. U svakom slučaju, ukoliko osoba ima obje dijagnoze, mora se raditi na cjelokupnom pristupu i promjenama životnih navika.

Povećanje tjelesne mase je najčešća posljedica hipotireoze. Šitna žlijezda regulira metabolizam energije tako da je odgovorna za oko 30% njene potrošnje u stanju mirovanja. Kod hipotireoze usporava se proces termogeneze i cijelog metabolizma uz konstipacije. Upravo zato se prehrana mora prilagoditi potrebama, uz obavezno praćenje kalorijske i nutritivne vrijednosti obroka.

Liječenje

Liječenje podrazumijeva terapiju u vidu nadomještanja hormona koji nedostaju. Ovu terapiju propisuje liječnik na osnovu svih pretraga i ne smije se mijenjati na svoju ruku. Posebno se mora voditi računa o lijekovima odnosno tempiranju njihovog uzimanja. Nadomjesnu terapiju ne uzimati istovremeno uz hranu bogatu vlaknima, kalcijem i željezom.

Koji sastojci iz hrane se povezuju sa hipotireozom?

Nutrijenti koji se povezuju sa hipotirozom su prije svega jod, selen, cink, željezo. Takođe, nedostatak određenih proteina, vitamina A, C, B6, B5 i B1 te od minerala nedostatak fosfora, magnezija, olova, natrija i kroma.

Šta je sa jodom?

Hipotireoza usljed nedostatka joda je rijetka jer se naša so na tržištima BiH i EU prema važećim pravilnicima jodira. Jod je prisutan i u hrani. Najčešće se unosi kao jodid i apsorbuje u tankom crijevu. Najveća biodistupnost joda je u obliku jodida i ako je vezan sa proteinima. Nakon aposrpcije putem krvotoka dolazi u štitnjaču gdje se nakuplja. Međutim, postoje sastojci iz hrane koji mogu uticati na apsorpciju joda. Ovi spojevi blokiraju sintezu tiroksina. To su:

• Glikozidi sa sumporom iz kupusnjača tzv. goitrogene materije koje se nalaze u brokulama, kelju, prokulicama, kupusu, ortkvicama, korabi i hren,
• Hematoglutanini iz leguminoza koje se nalaze u grahu, grašku, soji,
• Polifenoli iz voća i povrća, kikirikija i crvenog kupusa,
• Cijanogeni glikozidi u bademima te
• Nitrati, nitriti, magnezij, kalcij, kobalt i mangan iz vode.

Osobe koje pate od hipotireoze ovu vrstu hrane bi trebale pažljivo konzumirati u malim količinama i ne više od jedan puta sedmično. Važno je napomenuti da kuhanjem kupusnjača dolazi do denaturacije goitrogena, te je bitno da oboljeli to znaju. Osim toga, kod konzumacije ove vrste hrane jako bitan faktor je dovoljan unos joda. Zato je bitno da se kod hipotireoze koristi jodirana so, naročito ukoliko osoba ne jede hranu koja je bogata jodom. Pri tome se mora naglasiti da uzimanje jodiranje soli i dodavanje joda u većim količinama kroz namirnice ili dodatke prehrani nije preporučljivo jer i previše joda ometa rad štitnjače. Zato se mora postupati razumno i ne pretjerivati. Nikako ne uključivati preparate joda na svoju ruku.

Izuzetak od svega je proso, koji se ne preporučuje osobama sa hipotireozom ni onda kad je unos joda dovoljan. S obzirom da proso ne sadrži gluten, pacijenti često biraju ovo zrno. Tako bježeći od glutena jedu namirnicu koja direktno može inhibirati rad štitnjače.

Vitamin D

Manjak vitamina D povezuje se sa Hashimotovim sindromom, prema jednom istraživanju koje pokazuje da je više od 90% ispitivanih pacijenata imalo njegov nedostatak. Međutim, nije jasno da li je nizak nivo vitamina D izravni uzrok Hašimota ili obrnuto. Z svakom slučaju, potrebno je provjeriti nivo vitamina D u krvi i po potrebi nutritivno ili farmakološki pravovremeno djelovati.

Selen

Najveća koncetracija selena se nalazi u štitnjači gdje ulazi u sastav enzima koji je ključan u funkcijama koje ova žlijezda obavlja. Selen spada u esencijalne minerale. Iako ga naš organizam treba u malim količinama, vrlo često se desi njegov nedostatak usljed jednolične prehrane. Selen je važan i za imuni sistem, kognitivne funkcije, plodnost i sl. Metaanaliza randomiziranih dvostruko placebo kontroliranih studija je pokazala da je selen izuzetno koristan kod Hashimotovog sindroma, posebno ako je na počtku bolesti izražen njegov deficit. Prekomjerni unos selena može izazvati proliv, povećati rizik za razvoj dijabetesa tipa 2 i raka. Zato se uvijek mora paziti na količine kod uzimanja dodataka prehrani. U hrani se selen prirodno nalazi  u brazilskim orasima, tuni, morskim plodovima, raznom sjemenju i sl.

Vitamin B12

Studije su pokazale da oko 30% ljudi sa autoimunim oboljenjima štitnjače ima nedostatak vitamina B12. Prehrambeni izvori B12 uključuju mekušce, sardine, losos, iznutrice kao što su jetra, meso i mliječni proizvodi. Veganski izvori uključuju obogaćene žitarice i prehrambeni kvasac. Teški nedostatak B12 može biti nepovratan, tako da je jako važno da se provjeri status ovog vitamina kod pacijenata.

Gluten i hipotireoza

Osjetljivost na gluten i hipotireoza su još uvijek tema rasprave. Postoje studije koje govore u prilog isključivanju glutena kod osoba koje imaju autoimune bolesti, pa i Hashimotov tireoiditis. U cijelu priču svakako da treba uključiti genetsku predispoziciju osoba kako za osjetljivost na gluten, tako i za razvoj autoimunih oboljenja. Zanimljivo je da osjetljivost na gluten često bude kasno otkrivena, pa samim tim i veća je opasnost od razvoja autoimunih oboljenja. Zato su autoimuna oboljenja češća kod osoba koje imaju celijakiju.

Šta uraditi ako sumnjate da je gluten problem?

Najbolje je uraditi test na celijakiju u ovlaštenim zdravstvenim ustanovama. Ukoliko to nije dostupno, pokušajte izbaciti gluten na 6 mjeseci iz svog jelovnika i pratite svoje stanje. Vrlo bitno je kontrolisati nalaze jer se dešava da usljed oporavka crijeva dolazi do bolje apsorpcije i lijekova te ih je potrebno ponovo dozirati.

Iako znanstvena zajednica nije striktno navela dokaze da bezglutenska prehrana djeluje kod ljudi koji nemaju celijakiju, vrijedi probati i vidjeti da li dolazi do poboljšanja. Pri tome se mora voditi računa da ostatak jelovnika bude usklađen sa potrebama i da organizam nadoknadi sastojke koje bi inače unosili prehranom namirnicama koje sadrže gluten.

Odakle krenuti?

Prije svega pravovremena dijagnoza i terapija. Ovo je korak koji se ne smije preskakati. Podrazumijeva cijeli tiroidni hormonalni status. U ovoj fazi bi bilo dobro uraditi test na celijakiju.

Slijedeći korak je skeniranje prehrambenih navika kako bi se ustanovili potencijalni rizici i uklonili iz prehrane. Ovdje je posebno bitno uraditi status vitamin D, joda, cinka i selena.

Nakon ovoga mora se pristupiti nutritivnoj intervenciji koja podrazumijeva promjene prehrambenih i životnih navika, te suplementiranje prehrane u skladu sa potrebama pojedinca.

Kako se vrlo često radi o pretilim osobama ovdje bitan faktor igra kalorijski deficit koji se mora izračunati za svaku osobu i prilagoditi porcijama. Ukoliko niste vični ovim proračunima a nemate priliku da Vam to neko uradi, možete se poslužiti gotovim kalkulacijama kalorija i porcija koje imate na internetu. Kalorijski deficit daje odlične rezultate nakon 3 sedmice, kada je u pitanju hormonalni odgovor hormona T4 i T3.

Post u određenom dijelu dana, takođe pozitivno utiče na lučenje hormona. Zato možete probati noćni post u kojem nakon 18 sati nećete unositi hranu, nego samo vodu, biljni čaj ili limunadu, sve do narednog dana. Post bi trebao da traje najmanje 14 sati, što znači da prvi obrok planirate oko 10 sati.

Povećati unos vlakana kroz hranu biljnog porijekla. Pri tome paziti na kupusnjače, odnosno njihovu učestalost konzumiranja, količinu i način pripreme. Kad uzimate obrok bogat vlaknima pazite da u isto vrijeme ne uzimate nadomjesnu terapiju, nego sačekajte par sati.

Obogatite prehranu antioksidansima i hranom koja djeluje protivupalno. To su namirnice biljnog porijekla, živih boja, omega 3 masne kiseline iz ribe, minerali cink i selen, vitamin C i E. Ova hrana se bori protiv slobodnih radikala koji uzrokuju oksidacijski stres i posredno djeluju upalno.

Ukoliko uključujete biljne dodatke prehrani ili bilo koji drugi pripravak, obavezno se posavjetovati sa svojim liječnikom. Mnogo toga ima interakciju sa lijekovima i možete sebi napraviti više štete nego koristi.

Isključite iz svojih navika pušenje, duhan i alkohol.

Uvrstiiti fizičku aktivnost koja odgovara Vašim potrebama i fizičkom stanju. Nikako se ne preporučuje forsiranje i testiranje granica. Fizička aktivnost treba da bude 3 puta sedmično po sat vremena.

Izbjegavati visoko prerađenu hranu koja je bogata kalorijama a siromašna nutrijentima. Opasnost je i u previše aditiva i soli. Umjesto toga u svoju prehranu uvrstiti cjelovito dobivenu hranu, više kuhati, baviti se nabavkom namirnica.

U svoje navike uvrstiti tehnike relaksacije i oslobađanja od stresa. Obezbijediti tijelu ritam spavanja o kojem sam već pisala. Više boraviti na otvorenom i u prirodi, smijati se i razvijati pozitivan odnos prema životu.

I nikada na svoju ruku mijenjati doze lijeka, uključivati ili isključivati dodatke prehrani bez pretraga i konsultacija. Štitna žlijezda je složen organ i zahtijeva spregu medicine, farmacije i nutricionizma.

Image by Mary Pahlke from Pixabay