Priča o hormonima nije lagana. Cijeli naš metabolizam ovisi od hormona i načina na koji se ponašaju. Pri tome nije svejedno u kojem ste životnom razdoblju i naravno kojeg ste pola. I muškarci i žene prolaze kroz hormonalne promjene koje su više ili manje vidljive. U ovom članku ću pokušati što jednostavnije objasniti kako pomoći sebi u periodu nakon 35. godine života kada počinju da se vide prve hormonalne promjene u vidu debljanja oko struka. Obično tada krenemo sa nekom dijetom ali ubrzo se pokaže da rezultata nema.
Napominjem odmah na početku da ovo nije namijenjeno osobama mlađe dobi koje imaju neki hormonalni disbalans. Takve zdravstvene poteškoće se prvo rješavaju kod liječnika a onda slijedi prehrambena podrška.
Šta se ustvari dešava sa hormonima nakon 35.?
Inače, tri polna hormona estrogen, progesteron i testoteron trebaju biti u ravnoteži u našem organizmu kako kod žena tako i muškaraca. Svaki od njih ima specifičnu ulogu u tijelu.
Estrogen se luči u prvoj fazi menstrualnog ciklusa kod žena i odgovoran je za sekundarne polne osobine žena (grudi i dlačice), održava funkcije maternice, stimulira rast ćelija itd.
Progesteron osim što kod žena bitnu ulogu o očuvanju trudnoće, kod oba pola odgovoran je za umirivanje tijela i redovito spavanje, prirodni je antidepresiv, održava polnu želju, sprječava djelovanje estrogena na rast ćelija kako bi spriječio kancer maternice, grudi i jajnika, te prostate kod muškaraca. Zanimljivo je da nizak nivo progesterona kod muškaraca može dovesti do opadanja kose, pojave muških grudi, depresije i debljine.
Bilo koji hormonalni disbalans dovodi do promjena na tijelu koje u konačnici mogu imati značajne posljedice na zdravlje.
Nakon 35.-te godine života smanjuje se lučenje progesterona kod žena i dolazi do viška estrogena u tijelu. Upravo se taj višak estrogena smatra uzročnikom nakupljanja masti oko struka koji se prepoznaje kao „šlaufasti“ stomak protegnut prema kičmenom stubu. U ovim situacijama preporučuje se smanjiti razinu estrogena što se može postići promjenom prehrambenih i životnih navika.
Šta konkretno možemo uraditi?
Preferirati hranu koja blokira na prirodan način lučenje estrogena:
1. Povećati unos kupusnjača kao što su brokule, kupus, kelj, cvjetača, brokulice itd. Kupusnjače sadrže fitohemikalije koje sprječavaju sintezu estrogena. Ipak, potreban je oprez kod osoba koje imaju poremećaj rada štitne žlijezde.
2. Jesti više grožđa te narandžastog, crvenog i tamnijeg voća i povrća. Naime, tamniji pigmenti kao što su resveratrol i antocijanini smanjuju sintezu estrogena.
3. Smanjiti unos mlijeka i piva. Obje namirnice sadrže dosta visok nivo estrogena ili estrogenu sličnih spojeva, te je potrebno ako je moguće potpuno izbaciti konzumiranje ovih namirnica. Kalcij iz mlijeka se može zamijeniti izvorima iz sira ali i i svog zelenog povrća te morskim ribama.
4. Češće jesti razne vrste gljiva. Gljive sadrže enzime koje snižavaju nivo estrogena.
5. U prehranu uvrstiti cjelovite proteine. Prednost dati ribi zbog sadržaja omega-3 masnih kiselina.
6. Redovito vježbanje pomaže pokretanju hormonalnog balansa i održavanju tjelesne težine. Estrogen se pohranjuje u masnim ćelijama, tako da je potrebno povećati mišićno tkivo u tijelu.
7. Izbjegavati korištenje plastičnih zdjelica i posuđa. U plastične materijale se dodaju aditivi kao što je bisfenol A (BPA). Ova molekula aktivira receptore estrogena tj. oponaša estrogen u našem tijelu i povezuje se sa nastankom pretilosti, dijabetesa tipa 2 te brojnih bolesti.
8. Prednost davati organski uzgojenoj hrani. Razlog tome su pesticidi koji takođe mogu oponašati estrogen u našem organizmu i dovesti do povećanog nivoa ovog hormona.
9. Uvrstiti hranu koja stimulira sintezu progesterona kao što su grah, brokula, prokulice, kupus, karfiol, kelj, bundeva, špinat, cjelovite žitarice, školjke, banane.
Svi ovi savjeti odnose sa na žene koje još nisu u menopauzi, ali se nalaze u godinama kada dolazi do smanjenja lučenja progesterona i porasta estrogena. Za sve druge situacije, kao što su menopauza ili drugi hormonalni poremećaji potrebno je primijeniti prije svega dijagnostiku a nakon toga pristupiti sistemskom rješavanju problema uz pomoć lijekova ali i prehrane.
