nutricionizam

ibs, probiotic, gut-5308379.jpg

Šta su to probiotici?

Još od davnina naši stari su konzumirali fermentirane mliječne proizvode, kada nisu ni znali za njihov pozitivan učinak na zdravlje ljudi. Šta je ustvari probiotik? Probiotik je riječ grčkog porijetla (pro bios, pro life), a označava žive mikrobne kulture koje imaju povoljan učinak na zdravlje čovjeka. Probiotici se bore protiv naseljavanja nepoželjnih mikroorganizama u probavnom traktu i sprječavaju njihovo štetno djelovanje. Ovi mikroorganizmi spadaju u grupu bakterija mliječne kiseline i uglavnom pripadaju porodici Lactobacillaceae, koja ima rodove Enterococcus, Bifidobacterium i Lactobacillus. Sve ove nazive pišem kako bi se lakše snalazili na trgovačkim deklaracijama ovih proizvoda. Probiotici su jako rašireni u prirodi, čija je osnovna osobina proizvodnja mliječne kiseline, tako da su ključni u stabilnosti fermentiranih namirnica. Dokazano je njihovo pozitivno djelovanje na mnoga oboljenja (putnička dijareja, alergije, netolerancija laktoze, rak debelog crijeva, hiperkolesterolemija, osteoporza, avitaminoze itd.). Broj ovih bakterija u probavnom traktu varira a najveću vrijednost imaju u debelom crijevu (1010 – 1012 bakterija/g). Kod zdravih osoba ovaj broj je stabilan, mada postoje individualne varijacije. Najvažnije probiotičke vrste su: laktobacili i bifidobakterije. Laktobacili – Lactobacillus GG (LGG) je najpopularnija korisna bakterija današnjice. Otkrili su je 1985. američki mikrobiolozi Goldin i Gorbach i nazvali po svojim inicijalima. Zahvaljujući otpornosti na kiseline i djelovanje žuči, taj mikroorganizam, korišten s mliječnim fermentiranim proizvodom, prolazi kroz želudac i nastanjuje se u crijevima, gdje uravnotežuje mikrofloru, potiče probavu i optimalizira fiziološke procese. Pored svoje osnovne funkcije, LGG indirektno rješava još mnoge druge teškoće koje mogu nastati zbog loših životnih i prehrambenih navika. Istraživanja su potvrdila da LGG ima velik učinak i na sniženje razine karcinogena iz hrane. Uz to, uravnotežujući probavu, LGG smanjuje opasnost od pojave nekih alergija, jača imunološki sistem i sprječava djelovanje različitih toksina. U rodu Lactobacillus, uz LGG još su važni L. acidophilus (stvara vrlo jake antimikrobne spojeve poput acidolina, acidofilina, laktocidina), L. rhamnosus te L. bulgaricus. Bifidobakerije (B. bifidum, B. infantis) –  su vrlo dobri probiotički sojevi. Sintetiziraju i izlučuju u vodi topive vitamine. Najviše ih ima kod male djece, dok je njihova zastupljenost u osoba starije dobi bitno manja. Bifidobakterije posjeduju jaku sposobnost vezanja na epitelne stanice debelog crijeva i služe kao nosač za neke antigene, koje veže na ciljno mjesto, gdje učestvuju u imunološkoj reakciji. Bakterije mliječne kiseline se koriste u prehrambenoj industriji, zbog sposobnosti pretvaranja šećera (uključujući laktozu) i drugih ugljikohidrata u mliječnu kiselinu. Omogućavaju ne samo proces fermentacije već i konzerviranje hrane, snižavajući pH i onemogućavajući bakterijski rast. Bakterije mliječne kiseline se koriste u tradicionalnoj pripremi jogurta, kefira, sira, kobasica i kiselog kupusa, stoga su ove fermentirane namirnice vrijedni izvori ovih bakterija iako često nemaju dokazani probiotički učinak. Danas na tržištu postoji paleta probiotičkih dodataka prehrani (bakterije u suhom smrznutom obliku) u obliku prašaka, kapsula, tableta te u tekućem obliku. Smatra se da su kapsule učinkovitije od tableta jer bolje štite bakterije od želučane kiseline. Preporučuje se njihovo uzimanje i zdravim ljudima, upravo zbog  pozitivnog djelovanja na imunološki sistem. Količina koja se preporučuje je 10 na devetu bakterija na gram, ali je pri tome važno napomenuti da je ovdje bitniji kvalitet od kvaniteta. Ne treba zaboraviti da se radi o živim organizmima koji su osjetljivi na način čuvanja i uzimanja.

Šta su to probiotici? Read More »

friesalad, salad, fresh-2957484.jpg

Antioksidansi u voću i povrću

Mislim da se svako od nas veoma često susreće sa izrazom antioksidansi. Pridaje im se važnost kao čuvarima našeg zdravlja i preporučuju se kao prevencija mnogih bolesti. Šta ustvari rade antioksidansi? Antioksidansi neutraliziraju slobodne radikale ili sprečavaju njihovo nastajanje. Slobodni radikali su štetni spojevi koji prirodno nastaju kao posljedica životnih procesa u organizmu, od raznih onečišćenja kojima smo svakodnevno izloženi bilo putem hrane ili okoline. Slobodni radikali mogu biti uzročnici bolesti, jer oštećuju naš organizam na nivou ćelije, ali su odgovorni i za starenje organizma. Iz tog razloga je neophodno unositi dovoljne količine antioksidanasa kako bi se uspostavila ravnoteža u organizmu. Naravno, naš organizam je sposoban i sam da sintetizira neke antioksidanse ali je osnovni izvor, naročito kako starimo, upravo hrana. Danas je dokazano da ovi spojevi mogu spriječiti razvoj mnogih bolesti, prije svega kancerogenih i degenerativnih (artritis, Alzheimer itd.) ali i usporiti proces starenja i produžiti vitalnost organizma. Kada znamo zašto su nam potrebni, treba znati i gdje se nalaze antioksidansi. Prirodni izvor antioksidanasa je prije svega svježe voće i povrće. Priroda se pobrinula da na neki način i „obilježi“ ove spojeve, te ih je najlakše prepoznati po bojama koju daju hrani, jer su to najčešće upravo pigmenti u voću i povrću. Što više boja jedemo putem voća i povrća, više antioksidanasa se unese u organizam. Naravno, ne smijemo zaboraviti niti vitamine. Vitamin C , E i beta karoten su jaki antioksidansi, ali mnogo bolje djeluju ako se uzimaju prirodno, zajedno sa svim ostalim pigmentima, u vidu svježeg voća i povrća. Poželjno je uzimati svježe voće i povrće, bez termičke obrade, jer upravo termička obrada uništava ove supstance. Međutim, ne može se sve jesti svježe, tako da je prilikom pripreme potrebno voditi računa da se kuha što kraće i u otvorenoj posudi, naročito zeleno lisnato povrće. Crveno povrće je bogato antocijanima koji su otporni na toplinu i topivi su u vodi. Crveno povrće  se kuha poklopljeno, u vodi zakiseljenoj limunom ili octom. Narandžasto povrće sadrži karotenoide koji su netopljivi u vodi, pa ih ni kuhanjem ne mijenjamo. Voće i povrće bi trebalo pojesti što prije, pažljivo isprati vodom i ne ostavljati da duže vrijeme stoji u vodi. Što je moguće češće preporučuje se kuhanje na pari, a ukoliko se ipak kuha, isprati ga odmah nakon kuhanja u hladnoj vodi kako bi se zadržala boja. Lijepo je znati i koja vrsta voća i povrća ima najveću antioksidativnu moć kako bi lakše izabrali obrok. Najnovije istraživanje provedeno od strane Amričkog hemijskog društva (American Chemical Society) na prvo mjesto stavlja grah, zatim slijede divlja borovnica, borovnica iz uzgoja, brusnica, artičoka, kupina, šljiva, malina, jagoda, jabuka, trešnja, trnjina, krompir (kuhani) itd.

Antioksidansi u voću i povrću Read More »

Scroll to Top