Alternativni načini prehrane su postali posebno popularni zadnjih 30 godina. Ekspanziju su doživjeli zahvaljujući pokušaju ljudi da traže izliječenje bolesti drugim metodama, osim konvecionalne medicine. Posebno se to odnosi na maligne bolesti.
Alternativno znači nestandardna prehrana. Bitno je definisati i „standardnu“ prehranu koja obuhvata sve grupe namirnica, raspoređene u skladu sa preporukama, raznovrsno uvrštene u svakodnevnu prehranu. Međutim, većina ljudi se ne hrani prema osnovnim preporukama: umjereno, raznovrsno i često. Zbog svog načina života ali i zbog razvoja prehrambene industrije, način preAlternativni načini prehrane su postali posebno popularni zadnjih 30 godina. Ekspanziju su doživjeli zahvaljujući pokušaju ljudi da traže izliječenje bolesti drugim metodama, osim konvecionalne medicine. Posebno se to odnosi na maligne bolesti.
Alternativno znači nestandardna prehrana. Bitno je definisati i „standardnu“ prehranu koja obuhvata sve grupe namirnica, raspoređene u skladu sa preporukama, raznovrsno uvrštene u svakodnevnu prehranu. Međutim, većina ljudi se ne hrani prema osnovnim preporukama: umjereno, raznovrsno i često. Zbog svog načina života ali i zbog razvoja prehrambene industrije, način prehrane se drastično promijenio. Ljudi su se udaljili od namirnica u svom prirodnom obliku i sve više pribjegavaju preocesuiranoj hrani, koja je često siromašna korisnim a bogata nepoželjnim sastojcima hrane. Nekako u isto vrijeme razvile su se i različite bolesti modernog doba, koje ranije nisu bile prisutne. Pored pretilosti i nezaraznih bolesti kao što su hipertenzija, hiperlipidemija, sve su češće autoimune i maligne bolesti te cijeli spektar alergija.
Ljudi su shvatili da promjenom prehrane mogu mijenjati svoje zdravstveno stanje i pristup bolesti i zdravlju postao je integrativan. Uvođenjem sirovih namirnica, osoba koja ranije nije jela dovoljno svježeg voća i povrća, sada jede „zdravije“ i samim tim pozitivno utiče na zdravlje.
Drugi, veoma čest trend je vegetarijanstvo. Vegetarijanci imaju različita uvjerenja. Jedni smatraju da je biljna hrana zdravija, dok drugi ne jedu meso iz moralnih ili vjerskih razloga.
U bilo kojem obliku alternativne prehrane, veoma je teško naći ravnotežu i pravilno unijeti sve ono što našem organizmu treba kako bi pravilno i zdravo radio. Veliki izazov je samoprovođenje bilo kojeg načina alternativne prehrane. Modifikacija jelovnika na svoju ruku može imati negativne posljedice na ljudsko zdravlje, posebno jer su prehrambene navike poremećene u zadnjim desetljećima.
Vrlo često svi ovi načini prehrane preferiraju voće i povrće, dok se namirnice animalnog porijekla potpuno ili djelimično izbacuju. Kod jedenja sirove hrane, namirnice životinjskog porijekla je puno teže uvrstiti u sirovom stanju u svoj jelovnik. Nerijetko se sve svodi na mliječne proizvode, proklijale sjemenke i fermentirane žitarice. Iz tog razloga osobe koje jedu sirvou hranu trebale bi u svoj jelovnik uključiti sirovo mlijeko i proizvode kao što su vrhnje i maslac, kao i domaće fermentirane proizvode (kefir, kiselo mlijeko itd.), sirova jaja, hladno presovana sirova ulja, med, domaće fermentirane mesne proizvode, usoljenu ribu, sušeno meso, voće i povrće, orašaste plodove itd.
Ljudsko tijelo treba sve sastojke hrane, pa i one porijeklom iz mesa. Meso je odličan izvor amino-kiselina kao i masnih kiselina koje su neophodne za normalan rast i razvoj. Posebno treba pomenuti omega-3 masne kiseline, koje se sastoje iz 3 masne kiseline (EPA, DHA I ALA). ALA se nalazi u hrani biljnog porijekla i može se prevesti u EPA i DHA ali ta transformacija zavisi od mnogo faktora u ljudskom organizmu.
U hrani životinjskog porijekla nalaze se vitamini topivi u mastima (A, D i K2) koji su neophodni za normalnu iskoristivost proteina u našem organizmu. Tako npr. iskoristivost betakarotena iz mrkve je ogrnaničena. Biljna hrana ne sadrži niti vitamin B12. Apsorpcija željeza i cinka je takođe mnogo bolja iz hrane animalnog nego biljnog porijekla.
Probavni sistem čovjeka je prilagođen svaštojedu, dok za razliku životinje koje jedu samo biljnu hranu, imaju posebno građen probavni sistem. Tako npr. čovjek i pas imaju žučnu kesicu, dok je ovce nemaju. Žuč upravo pomaže varenju masnoća. Želudac čovjeka je male zapremine, što govori da su ljudi prilagođeni za manje i koncentrovanije obroke. Ipak, čovjeku je potrebna i hrana biljnog porijekla kao vrijedan izvor vitamina, minerala i vlakana koja čiste naš organizam. Iako pobornici sirovojelstva tvrde da je kuhana hrana „mrtva hrana“ to nije tačno. Pravilnim kratkim kuhanjem a ne iskuhavanjem hrane moguće je sačuvati sve osnovne sastojke. Poneka biljna vrsta se mora prokuhati kako bi bila jestiva.
Koji god trend izabrali, ono što je osnovne jeste da svi trebamo zdravu, prirodnu hranu u njenom izvornom obliku. Pravu štetu ljudskom zdravlju izaziva ustvari visoko procesuirana, industrijska hrana, koja je siromašna korisnim tvarima a „natrpana“ aditivima i hemijskim spojevima koji ne trebaju našem tijelu.
hrane se drastično promijenio. Ljudi su se udaljili od namirnica u svom prirodnom obliku i sve više pribjegavaju preocesuiranoj hrani, koja je često siromašna korisnim a bogata nepoželjnim sastojcima hrane. Nekako u isto vrijeme razvile su se i različite bolesti modernog doba, koje ranije nisu bile prisutne. Pored pretilosti i nezaraznih bolesti kao što su hipertenzija, hiperlipidemija, sve su češće autoimune i maligne bolesti te cijeli spektar alergija.
Ljudi su shvatili da promjenom prehrane mogu mijenjati svoje zdravstveno stanje i pristup bolesti i zdravlju postao je integrativan. Uvođenjem sirovih namirnica, osoba koja ranije nije jela dovoljno svježeg voća i povrća, sada jede „zdravije“ i samim tim pozitivno utiče na zdravlje.
Drugi, veoma čest trend je vegetarijanstvo. Vegetarijanci imaju različita uvjerenja. Jedni smatraju da je biljna hrana zdravija, dok drugi ne jedu meso iz moralnih ili vjerskih razloga.
U bilo kojem obliku alternativne prehrane, veoma je teško naći ravnotežu i pravilno unijeti sve ono što našem organizmu treba kako bi pravilno i zdravo radio. Veliki izazov je samoprovođenje bilo kojeg načina alternativne prehrane. Modifikacija jelovnika na svoju ruku može imati negativne posljedice na ljudsko zdravlje, posebno jer su prehrambene navike poremećene u zadnjim desetljećima.
Vrlo često svi ovi načini prehrane preferiraju voće i povrće, dok se namirnice animalnog porijekla potpuno ili djelimično izbacuju. Kod jedenja sirove hrane, namirnice životinjskog porijekla je puno teže uvrstiti u sirovom stanju u svoj jelovnik. Nerijetko se sve svodi na mliječne proizvode, proklijale sjemenke i fermentirane žitarice. Iz tog razloga osobe koje jedu sirvou hranu trebale bi u svoj jelovnik uključiti sirovo mlijeko i proizvode kao što su vrhnje i maslac, kao i domaće fermentirane proizvode (kefir, kiselo mlijeko itd.), sirova jaja, hladno presovana sirova ulja, med, domaće fermentirane mesne proizvode, usoljenu ribu, sušeno meso, voće i povrće, orašaste plodove itd.
Ljudsko tijelo treba sve sastojke hrane, pa i one porijeklom iz mesa. Meso je odličan izvor amino-kiselina kao i masnih kiselina koje su neophodne za normalan rast i razvoj. Posebno treba pomenuti omega-3 masne kiseline, koje se sastoje iz 3 masne kiseline (EPA, DHA I ALA). ALA se nalazi u hrani biljnog porijekla i može se prevesti u EPA i DHA ali ta transformacija zavisi od mnogo faktora u ljudskom organizmu.
U hrani životinjskog porijekla nalaze se vitamini topivi u mastima (A, D i K2) koji su neophodni za normalnu iskoristivost proteina u našem organizmu. Tako npr. iskoristivost betakarotena iz mrkve je ogrnaničena. Biljna hrana ne sadrži niti vitamin B12. Apsorpcija željeza i cinka je takođe mnogo bolja iz hrane animalnog nego biljnog porijekla.
Probavni sistem čovjeka je prilagođen svaštojedu, dok za razliku životinje koje jedu samo biljnu hranu, imaju posebno građen probavni sistem. Tako npr. čovjek i pas imaju žučnu kesicu, dok je ovce nemaju. Žuč upravo pomaže varenju masnoća. Želudac čovjeka je male zapremine, što govori da su ljudi prilagođeni za manje i koncentrovanije obroke. Ipak, čovjeku je potrebna i hrana biljnog porijekla kao vrijedan izvor vitamina, minerala i vlakana koja čiste naš organizam. Iako pobornici sirovojelstva tvrde da je kuhana hrana „mrtva hrana“ to nije tačno. Pravilnim kratkim kuhanjem a ne iskuhavanjem hrane moguće je sačuvati sve osnovne sastojke. Poneka biljna vrsta se mora prokuhati kako bi bila jestiva.
Koji god trend izabrali, ono što je osnovne jeste da svi trebamo zdravu, prirodnu hranu u njenom izvornom obliku. Pravu štetu ljudskom zdravlju izaziva ustvari visoko procesuirana, industrijska hrana, koja je siromašna korisnim tvarima a „natrpana“ aditivima i hemijskim spojevima koji ne trebaju našem tijelu.
