Šta jedemo?

Detoksikacija ili mit?

Ovih dana se riječ detoksikacija vrlo često vezuje za prehranu. I mene često pitaju da govorim o tome. Iako se ovaj termin ne uči u okviru proučavanja nauke o prehrani (nutricionizam), uvijek sam otvorena za nove stvari i saznanja. To uostalom i mora biti svako ko se bavi naukom. Upravo iz tog razloga sam istražila malo više ovu temu i pokušat ću objasniti neke pojmove koji se u slučaju „detoksikacije“ najčešće pominju.

Šta se promovira detoksikacijom?

Detoksikacijom se navodno postiže eliminacija toksina iz organizma, poboljšanje zdravlja i gubitak težine. Neki pristupi dozvoljavaju samo uzimanje voća i povrća u obliku sokova dok se u drugima preporučuje uzimanje laksativa u vidu čajeva i dodataka prehrani. Neke od najpoznatijih detox dijeta su: limun dijeta, čišćenje jetre dijetom bogatom vlaknima, dijeta sa sirćetom, dr Oz dijeta itd. Zanimljivo je da sve ove dijete propisuju nekonvencionalni liječnici i da niti jedna ne spada u zvanične medicinske tretmane.

Zašto im onda ljudi vjeruju?

Zato što se nude sjajni rezultati sa relativno malo truda. Kada pitate te iste propisivače šta smatraju toksinom, neće znati dati definiciju. U konvencionalnoj medicini toksinom se smatraju droge, alkohol, kao i ostaci raznih tretiranja hrane kao što su pesticidi, sredstva za pranje, herbicidi itd.

Da li postoje studije koje dokazuju pozitivan učinak detox dijeta?

Postoji veoma malo studija koje se bave ovom temom. I ove koje se mogu naći imaju različitu metodologiju, male uzorke, nemaju kontrolnu skupinu i često nemaju kvalitetnu statističku obradu nego se zaključci izvode na osnovu subjektivnih zapažanja.

Može li se jednom supstancom eliminarati druga iz organizma?

Definitivno da može, ali se ovom procesu mora pristupiti detaljno i sa tačno određenim materijama za koje se zna da mogu vezati ono što želimo izbaciti. Ovakve tvari se koriste kod različitih trovanja gdje se uvodi tačno određena supstanca kako bi se pomoglo eliminisanje otrova iz organizma.

Da li se određenom prehranom mogu eliminsati toksini u našem tijelu koji dospiju iz okoline?

Nesporno je da smo danas više nego ikada izloženi različitim štetnim materijama iz okoline ne samo iz hrane nego i iz vode, zraka i tla. Samim tim veća izloženost svakako da znači i više potencijalno štetnih tvari u našem organizmu. Mnogi polutanti (pesticidi, herbicidi, deterdženti itd.) iz okoline dokazano mogu povećati rizik ili čak izazvati određene bolesti kao što je cijeli spektar različitih vrsta kancera. Posebna priča su svakako ftalati i bisfenol A koji se nalaze u ambalaži hrane i kozmetike a za koje se dokazano zna da su štetni. Ponekad čak i prirodni sastojci hrane mogu biti štetni. Takav primjer su različiti alergeni, teški metali, otrovi iz gljiva itd.

Ljudsko tijelo je veoma dobro uređen sistem koji ima svoj način izbacivanja štetnih tvari iz organizma. Najveću ulogu u eliminaciji štetnih tvari imaju jetra, bubrezi, probavni sistem, koža i pluća. Svaki od ovih sistema ima svoj način izbacivanja štetnih materija. Ipak mnoge štetne materije kao što su pesticidi i teški metali mogu da se deponuju u ćelijama adipoznog tkiva. Tako je npr. poluživot pesticida DDT oko 7 do 8 godina, žive 57 dana u krvi a ako se nađe u kostima onda može biti i do 30 godina. Istraživanja svakako otežava i činjenica da je svako od nas u isto vrijeme izložen različitim štetnim materijama.

Koji sastojci iz hrane mogu eliminirati metale?

Do sada postoje dokazi da koriander, malična kiselina (nalazi se u grožđu i vinu), limunska kiselina (u svim citrusima), sukcinatna kiselina (nalazi se u jabukama i brusnicama), pektin iz citrusa (nalazi se u pulpi i kori citrusa) te alga Chlorella prirodno grade helatne spojeve sa metalima i kao takvi mogu pomoći u izlučivanju štetnih metala iz organizma. Studije su provedene na miševima i pokazalo je da većina ovih spojeva može vezati aluminijum, dok Chlorella vezuje spojeve žive. Poznato je da suplementacija selenom pomaže kod uklanjanja toksičnih efekata žive, iako još uvijek nije jasan mehanizam eliminacije. Ipak veoma je malo studija koje su potvrdile da se nivo štetnih tvari značajno smanjio nakon što su ispitanici jeli određenu vrstu hrane kao što je voće i povrće. Danas se posebna pažnja odnosi i na štetne materije iz ambalaže koje mogu preći u hranu. Poluživot BPA i ftalata je relativno kratak i iznosi manje od 12 sati. Iako se radi o brzom izbacivanju, negativno je što su ljudi danas gotovo u svakom momentu izloženi ovim spojevima koji se nalaze u plastici. Zanimljivo je da se kod više od 90% populacije Amerikanaca može pronaći BPA. Studije koje su rađene na ovu temu, pokazale su da iako osobe potpuno izbace plastičnu ambalažu da se nivo ovih spojeva ne snizi drastično. Razlog tome je što sve vrste hrane u toku procesa proizvodnje vjerovatno dođu u kontakt sa ambalažom i površinama koje ih sadrže.

Da li detox dijeta pomaže kod gubitka kilograma?

Većina detox dijeta preporučuje unos svježeg voća i povrća u obliku sokova, smoothi-ja i čorba. Ovakvi obroci imaju malo kalorija i naravno da će dovesti do gubitka kilograma. Veliki nedostatak je što osoba vrlo brzo vrati kilograme jer ne usvoji zdrave prehrambene navike. Dugotrajno provođenje detox dijeta uz primjenu laksativa može biti i opasno. Osim što tijelu uskraćujemo energiju, na ovaj način se ne unose ni druge hranjive i gradivne materije koje su neophodne za normalno funkcioniranje. Zbog ovih rizika EU je uvela posebne nutritivne tvrdnje koje se smiju koristiti za određene vrste hrane a odnose se na detoksikaciju.

I na kraju da li ima smisla „detoksicirati“ tijelo raznim napitcima od voća i povrća?

Naše tijelo ima svoje savršene mehanizme da nas štiti od toksičnih tvari. Ukoliko se desi da ti mehanizmi zakažu onda se radi o akutnoj toksičnosti koja obavezno zahtijeva liječnički tretman (npr. trovanje gljivama). Hroničnoj toksičnosti smo izloženi svakodnevno i najčešće u malim količinama. U ovom slučaju doza je ono što neku tvar čini otrovom. Ukoliko svedemo korištenje plastične ambalaže na minimum, uzimamo hranu iz poznatih izvora (ili je sami uzgajamo bez pesticida) već smo napravili veliki pomak u smanjenju nakupljanja materija koje mogu imati za posljedicu hroničnu toksičnost. Tvari koje nam najviše štete (pesticidi, herbicidi, aditivi u plastici i sl.) ne mogu se izbaciti upotrebom napitaka. Šta više, dugotrajni detox režim može imati i drastične posljedice na naše zdravlje. Npr. rijetko kod od nas se pita da li je pametno napraviti sok ili smothie na bazi špinata zbog oksalata koji mogu izazvati bubrežne kamence? Kombiniranje namirnica zahtijeva poznavanje hemije hrane a malo nas se zaista upušta u to.

Isto tako miksanje i cijeđenje voća uništava vlakna koja imaju brojne pozitivne efekte na zdravlje (snižavaju razinu kolesterola, pomažu probavu, smanjuju nivo šećera u krvi itd.). Ipak, ako je to jedini način da unesete voće i povrće, bolje i tako nego nikako. 

I na kraju se uvijek vraćamo na stari dobri balans u prehrani.

Voće i povrće treba jesti svaki dan, a ne samo kada želimo „detox“. Uravnotežena prehrana sa namirnicama poznatog porijekla kao i posvećenost kuhanju dovodi do trajnog rezultata. Bitno je i poznavati sebe i svoje zdravstveno stanje, jer jedan savjet nekom pomaže a drugom može napraviti štetu. Sve ostalo su instant načini koji nemaju dugotrajan učinak. I na kraju, brinimo o svojoj prehrani iz ljubavi prema sebi a ne iz straha od bolesti.

Napomena: fotografija je preuzeta sa interneta. 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *